Iako liječnici često ne mogu baš ništa reći o budućnosti pojedinog pacijenta niti što ga, a pogotovo kad, čeka, za cijelu kategoriju pacijenata koji imaju istu bolest mogu sa sigurnošću tvrditi koliko će pacijenata u njoj umrijeti i kad. To i dalje za pojedinog pacijenta ne znači mnogo, ali mu ipak omogućava da svoju budućnost sagleda u statističkom kontekstu, odn. kontekstu vjerojatnosti da poživi neko vrijeme. Karakteristično se vrijeme za bolest naziva medijalnim vremenom preživljavanja, a ono je slično vremenu poluživota u nuklearnoj fizici – riječ je o vremenima u kojima se polovica pojedinačnih sustava u kategoriji raspadne (u slučaju radioaktivinih jezgara), odn. umre (u slučaju bolesnika). Pitanje je, ipak, priznaje li pacijent svoje pripadanje u kategoriju u koju su ga svrstali te statistiku koja iz te kategorizacije proizlazi, a o tome govori i odlomak iz knjige 'Hladnoća, izolacija' Thomasa Bernharda.