Dok razbolevše se društvo bespomoćno gleda unaokolo gubeći svakim danom nadu u oporavak, jedan čovek pomno prati izvješća o vlastitoj poštovanosti i voljenosti, čita to sa, za mene, zastrašujućom usredotočenošću.

Život. Sve to ne zavisi od mene. Setim se kako beše lep, nad vodama dubokim nekim, kao Mesec beo, sa lukom tankim i mekim, jedan most.

Za lično mene otkriće Dubravuške ravno je otkriću, umalo ne rekoh otkrovenju litijuma.