Danas dijelim dvije priče - jednu sam čula od Sare Peranić (@sara.peranic), a drugu od Elme Tomić (@elmatomic i @ellmakiss) koju vam dijelim i ovdje:  "Dakle vozila sam na autocesti ravna i brza jel, i onda skrenula za Drniš gdje je onak 60km sporije, krivudave i za*ebanije ceste. I onda sam si razmišljala kako se mi vozači prilagođavamo tim cestama u vožnji. I došla do momenta kao da *ebote, te ceste smo - mi, a ljudi u našem životu su - vozači.  I zašto bi mi takvi kakvi jesmo trpili vozače koji se neće prilagodit krivini nego će se nabit u jarak i umrijet  I kako je zapravo divno imati vozače koji znaju kako se vozi po kojoj cesti, jer dobar vozač zna kad kako gdje moze" Javite mi dojmove!